Labirintom života: moramo li s(v)e izgubiti – da bismo pronašli sebe?
Negdje, tim istim putem, "zaboraviš" sve ono što nisi smio zaboraviti. Zaboraviš odmoriti kad ti treba odmor, stati kad ti je previše. Zaboraviš ostati doma kad ti se ne ide nigdje, zaboraviš isključiti taj telefon i samo gledati u plafon, prepustiti se svojim mislima, emocijama i mašti.
… Zaboraviš na sebe, a često i na svoje (psihičko i fizičko) zdravlje. "Zaboraviš" se pravilno hraniti, naći vremena za šetnju, svježi zrak, meditaciju u šumi i na igru. Za učenje onoga što te zanima i istraživanje novih tema. Zaboraviš na mala zadovoljstva poput ispijanja čaja od mente ili čaše crnog vina i nazdraviti sam/a sa sobom nakon napornog dana. Možda zaboraviš naći malo vremena za popodnevne odlaske u prirodu, spontani piknik s bližnjima, ležanje na travi u tišini i zezanciju s obitelji. A onih luksuznih pola sata u danu da konačno završiš čitanje knjige koja ti na polici skuplja prašinu još od prošlog mjeseca, nikako da nađeš.
Metaforički rečeno, dan ti postaje monotoni vjetar koji te otpuše od ustajanja iz kreveta do večernjeg tuširanja i ponovnog odlaska u krevet, dok se trudiš ispuniti sve obaveze, zaraditi, ugoditi svima i usput preživjeti. No, u nekom trenutku shvatiš da si propustio dugu tadašnjeg dana, i miris cvijeća, i zvuk plesanja jesenjeg lišća, i cvrkut ptica i sve ostale čudesne "sitnice" što se (ne)primjetno dogode u jednom sasvim običnom danu, koje, mi ljudi, često ne primjećujemo ili uzimamo zdravo za gotovo.
Najgore što si možeš napraviti je preživljavati, iz dana u dan, umjesto živjeti. Jer život prolazi, a potrošeno vrijeme se neće vratiti.
E, pa… Živi!
Radi stvari koje voliš i koje obogaćuju tvoju dušu! Čak i kad one nikome nemaju smisla.
Stavi se ponekad na prvo mjesto.
Jer… Život je prekratak da bismo živjeli po nečijim pravilima ili ostajali tamo gdje nismo ispunjeni.
Nikad ne treba gubiti vjeru kako ćemo iz svega izvući ono najbolje i najpotrebnije za nas same, bez obzira kakvima nam se stvari ponekad činile. Baš svaku situaciju valja prigrliti; iz svake, pa i one najmutnije, izvući nešto korisno i važno.
.jpg)
30 komentari
Beautifully written, as always. To love others, you have to love yourself first. It's so important topic, thank you Ivy.
ReplyDeleteHave a wonderful week...
XOXO
I agree; the most important relationship we have is the one with ourselves!
DeleteThank you for your visit and for the comment. I wish you a great start into the new week! :)
Istinaaaaaaa!! ... Ljudi često očekuju svašta od nas i mi im poklanjamo svoju energiju i vrijeme (s tim da neki toga nisu ni vrijedni...) a često zaboravimo na same sebe i odnos sa sobom. Odličan post draga Ivana i drago mi je da si se vratila pisanju. ❤️
ReplyDeleteHvala ti od srca na lijepim riječima i podršci! 🤗💛
DeleteUvijek ❤️ ... Znam koliko voliš pisati i dijeliti soja razmišljanja pa nema razloga da to ne činiš... ;)
Deletesvoja*
DeleteŠaljem jedan virtualni zagrljaj! :) <3
DeleteHi dear! Nice post, I really enjoyed reading :)
ReplyDeleteThank you!
Gloria <3
Hi, Gloria! Thank you for reading my post, I appreciate it a lot.
DeleteHugs from Croatia! :)
This comment has been removed by the author.
ReplyDeleteDivno napisano. Veseli me vidjeti da si, kroz nažalost negativna iskustva, naučila jednu od najvažnijih životnih lekcija, a to je naći vremena za sebe i paziti kome daješ svoju energiju. Vrlo bitno. I slažem se s tobom da sve što nam se desi u životu, vjerojatno, ima neki viši cilj i dublju svrhu te mi je drago da iz svake situacije izvlačiš pouku. Samo nastavi tako. Svako dobro i pozdrav iz ČK.
ReplyDeletePuno hvala na toplim riječima i podršci. Veliki pozdrav u predivan Čakovec! 😊
Delete"Metaforički rečeno, dan ti postaje monotoni vjetar koji te otpuše od ustajanja iz kreveta do večernjeg tuširanja i ponovnog odlaska u krevet, dok se trudiš ispuniti sve obaveze, zaraditi, ugoditi svima i usput preživjeti. No, u nekom trenutku shvatiš da si propustio dugu tadašnjeg dana, i miris cvijeća, i zvuk plesanja jesenjeg lišća, i cvrkut ptica i sve ostale čudesne "sitnice" što se (ne)primjetno dogode u jednom sasvim običnom danu, koje, mi ljudi, često ne primjećujemo ili uzimamo zdravo za gotovo." ... Jbt, I really felt that
ReplyDeleteNažalost, imam osjećaj da puno ljudi tak živi. (Odnosno ne živi, nego preživljava.) Nadam se da ti pronalaziš vremena za primijetiti sitnice koje zapravo nimalo nisu "samo sitnice". ^^
DeleteHvala na čitanju! :)
Trudim se :D
DeleteZelimo vise ovakvih clanaka, o tvojim razmisljanjima. To mi je najvise zanimljivo za citati..
ReplyDeleteHvala na komentaru, Antonio! I meni je najzanimljivije pisati o tome i općenito o svom unutarnjem svijetu. :)
DeletePredivan post, Ivana! Kao i obično. 😘
ReplyDeleteSlažem se s napisanim i želim ti ugodan dan. <3
Puno ti hvala na lijepim riječima! I ja tebi želim ugodan ostatak dana. :) ♡
Deletelajkam
ReplyDeleteHvala na čitanju! :)
DeleteThank you for your beautiful support!
ReplyDeleteHugs from Croatia. :)
Nice post. Thanks for sharing.
ReplyDeleteI invite you to visit my last post. Have a good week!
Thank you very much, Marianela! Enjoy the rest of the week! :)
DeleteIstina
ReplyDeleteSuccessful bloggers and writers often establish their online presence How to Create animated Videos without any experience
ReplyDeleteDoes Using A VPN Against law by consistently creating high-quality content, building a loyal readership, and engaging with their audience.
mnogo lepo :)
ReplyDeletekoga/što si ti to izgubila?
Super napisano, svaka čast... Vidi se da voliš pisati, samo nastavi... <3
ReplyDeletewww.kulinarstvomojecarstvo.blogspot.com
Pronaći vrijeme za sebe je odgovornost koju imamo prema sebi.
ReplyDeleteDivan članak!
ReplyDeleteThank you for your comments! :)