I, evo ga, došlo je ponovno ono vrijeme godine kad sjedim u majici dugih rukava na balkonu uz šalicu toplog čaja; pišem ovaj post zagrnuta dekicom, slušajući lagano tapkanje kiše i razmišljajući o tome kako je ljeto, nažalost, već na odlasku. Kažu da sve što je lijepo kratko traje (no, nije uvijek točno, - svi mi zgodni i punoljetni koji ovo čitamo, razumijemo...), a svakog ljeta je tipična situacija: zadnjih nekoliko dana nismo ni svjesni da nam polako odlaze, a kasnije kao da nam uvijek bude nekako "premalo" ljetnih dana i noći. Ipak, da ne ostavimo sve u nostalgičnom i sentimentalnom tonu, vrijedi priznati da je i jesen predivno doba kojem vrijedi otvoriti srce (I ormare!) i ove godine. ;)